5811 Objavljeno 05 februar 2018 Autor: Vidosav Đurđević

Svakodnevno slušamo priče o ugroženosti flore i faune , što zbog ljudskog nemara, što zbog  klimatskih promjena koje su sve izraženije. Jedna od životinjakih vrsta koja je bila nestala sa naših prostora je Evropski dabar koji je nekada bio rasprostranjen širom Evrope i sjeverne Azije, od Škotske do istočnog Sibira. Dabrovi su naseljavali šumovita riječna područja, manje rječice te jezerca i jezera okružena šumom. Ipak, tokom 18. i 19. vijeka populacije dabrova su bile svedene na svega četiri daleka i izolovana lokaliteta u središnjem toku rijeke Elbe u Njemačkoj, donjem toku Rajne u Francuskoj, te južnoj Norveškoj, a jedna veća populacija preživjela je u Rusiji. Glavni razlog nestajanja dabrova bio je lov zbog krzna, mesa, masti i ulja.

Nažlost, mnogo je zžvotinjskih i biljnih vrsta koje su, radi različitih faktora, postale ugrožene,a najviše djelovanjem čovjeka. Degradacija staništa  dabrova, a i svih ostalih ugroženih vrsta samo  je doprinijela njihovim  bržem nestanku. U Bosni i Hercegovini, dabrovi su nekada bili rasprostranjeni oko svih većih vodotokova, o čemu svjedoče fosilni ostaci i imena mjesta kao: Dabar, Dabravine, Dabar-polje, itd. 
Realizacija ideje o ponovnom naseljavanju dabra u BiH,počela je 2004. godine, a Udruženje Šumarskih inženjera i tehničara, sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu pristupilo je analizi potencijalnih staništa za naseljavanje dabra u BiH. Istovremeno, ostvaren je kontakt sa predstavnicima vlade pokrajine Hessen u Njemačkoj, te dogovorena donacija od dvadesetak dabrova.Tako je Bosna i Hercegovina, postala je 26-ta zemlja u Evropi koja je vratila dabra na nekadašnja staništa.

Za povratak dabra u našu zemlju odabrana je rijeka Semešnica kod Donjeg Vakufa , koja ima dužinu toka od 18 kilometara, pogodan vegetacijski sastav, dobre  klimatske prilike I malo  kolebanja nivoa vode, Zaključeno je da je odabrani lokalitet pogodan za ponovno naseljavanje. U prilog prirodnim karakteristikama idu i odsustvo naselja, povremen i kontrolisan saobraćaaj I neke druge pogodnosti..

Posljednji pisani podaci dabrovima u Bosni i Hercegovini govore da su  dabrovi  živjeli na rijeci Plivi, te u Šumarskom listu iz 1885. godine se pominju dabrovi na rijeci Ukrini.Od 1920, reintrodukcija dabrova je provedena u brojnim  evropskim  zemljama, i u ranim devedesetim, populacija dabrova u Evropi, procijenjena je na oko 250.000 jedinki., Međunarodna Unija za Zaštitu još uvijek označava dabra kao ranjivu vrstu, podrazumijevajući da u budućnosti postoji mogućnost nestanka. Prva evropska zemlja koja je provela reintrodukciju dabra je Švedska 1922 godine, potom slijedi Finska 1935/36, Švicarska 1956, Njemačka 1966, Austrija 1976, itd. U našem susjedstvu, dabrovi su reintrodukovani u Hrvatsku u periodu 1996-1998, a 2004. godine i u Srbiju i Crnu Goru.

U saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i sumarstva Srednjobosanskog kantona, Šumsko gospodarskim drustvom Srednjobosanske šume i Lovačkim drustvom Semešnica iz Donjeg Vakufa, u martu i aprilu 2005. godine, pristupilo se pripremi lokaliteta za naseljavanje dabrova. Izrađene su prihvatne kućice, ustvari imitacija pravih dabrovih kucica, koje su odvojene od prolaza oblicama od johe, vrbe i slično, tako da je nakon ispustanja u kućice dabrovima ostavljeno da sami progrizu put u slobodu. Ove kućice su izgrađene na pet lokaliteta duž rijeke Semešnice. Prolaz, odnosno izlazni tunel je na kraju bio pod vodom kako bi se sto vjernije imitirala prava nastamba. Prije ispuštanja, svim jedinkama su stavljeni mikročipovi u svrhu lakšeg praćenja nakon puštanja i eventualnog registrovanja gubitaka.Kasnije su dabrovi naseljeni  i u Plivskim jezerima kod Jajca.

“U selu Lužani kod Gradiške na rijeci Jalanica živi nekoliko dabrova, za koje se pretpostavlja da su Savom u koju se lijeva Jablanica došli iz mjesta Strug u Hrvatskoj.Prvo smo našli par stabala oborenih, što nam je bilo nelogično, kraj vode, jer obično ako neko obori drvo i odvuče ga. Međutim drva su bila i na specifičan način posječena i onda smo malo istraživali po internetu i zaključili da bi to mogli biti dabrovi, da su naselili naše područje", ispričao je Slobodan Cvijić iz sela Lužani .

On je sačuvao u dvorištu svoje porodične kuće dijelove dva stabla na kojima se vide tragovi zuba dabrova. Objasnio je da je jedno od tih stabala, topola, na panju imala prečnik od 60 centimetara, što je kaže prilično debelo stablo koje su uspjeli savladati. Njegove "eksponate" fotografišu i snimaju svi koji mu dođu u dvorište, a mnogi traže i da im ih pokloni. Jedan je i poklonio jednom djetetu, ali ostale je odlučio čuvati za sebe. Jer ovakav suvenir je dokaz da su se dabrovi konačno vratili u staništa koje im je čovjek  bio nasilno oteo a na taj način učinoo nasilje nad prirodom što se nebi smjelo opet ponoviti..

"Niko ih na ovom području nije primjetio, da li rade samo noću isključivo, još dosta hodamo oko korita i imamo njive koje obrađujemo, ali još ih niko nije vidio uživo ovdje kod nas", kaže Cvijić i dodaje da bi mještani Lužana voljeli "više nego išta samo da uspiju vidjeti dabrove. Od dodaje da naajčešće ruše vrbe i topole, a iako pored rijeke ima mnogo jošika, njih dabrovi zaobilaze vjerovatno jer su im gorke.

Dr. Dragojla Golub, šef Katedre za zoologiju, genetiku i evoluciju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci, objasnila je da dabar najveći evropski glodar koji je autohtono naseljavao područje čitave Evrope i Azije, sve do Kine.

"Zbog prekomjernog izlova u 18. i 19. vijeku eliminasan je, odnosno isčezao je sa većine teritorije koju je naseljavao i početkom 20. vijeka ostalo je svega par izolovanih populacija u Norveškoj, Francuskoj, Njemačkoj i Rusiji i upravo te populacije su poslužile kao baza i osnova za mnogobrojne akcije reintrodukcije dabra u njegova prirodna staništa. Dabar je poluvodeni sisar, kopa jazbine na obalama rijeka ili ako mu obale iz nekog razloga ne odgovaraju onda pribjegava građenju površinskih nastambi, odnosno onoga što je poznato kao dabrove kućice ili brane. Hrani se biljkama, tokom proljeća i ljeta hrani se vodenim biljkama, travama, grmljem, dok zimi pribjegava rušenju drveća odnosno hrani se korom drveća i mladim granama odnosno izbojcima.Iz tog razloga, odnosno zato što spada u glodare, ima sjekutiće koji mu rastu tokom čitavog života, on obara stabla, i to bi bila jedna od potencijalno konfliktnih situacija između dabra i čovjeka", rekla je  dr Dragojla Golub,  i dodala da sa druge strane ako se nalazi blizu poljoprivrednih površina, određene ratarske kulture, na primjer kukuruza, mogu da mu posluže kao ",

Uz veliki napor tako je naše područje obogaćeno jednom nestalom vrstom a nadamo se i vjerujemo das će i  ova priča doprinijeti da više čuvamo sve životinjske i biljne vrste od izumiranja jer nestankom samo jedne vrste dolazi do drastičnog narušavanja prirodne ravnoteže , što svakoko nije dobro odnosno može biti čak i pogubno.Ako čuvasmo prirodu i sve što nju obogaćuje postoje izgledi da i mi u njoj budemo srećni da će  dugo trajati ta prirodna  simbioza  .

.

 

Auto Janković