768 Objavljeno 15 decembar 2020 Autor: Damir Nadarević

LOCKDOWN, zaključavanje. Zatvorska terminologija je više nego signifikantna u situaciji u kojoj se nalazimo u vrijeme pandemije corona virusom. Ne želim polemizirati o opasnosti virusa, kao ni govoriti o nekim teorijama zavjere, o tome i ne znam mnogo.

Međutim, htio bih ukazati na knjigu francuskog filozofa Michela Foucaulta, Nadzirati i kažnjavati, nastanak zatvora iz 1975. godine koja možda može dati odgovore na pitanja „šta nas je snašlo“. Autor u dijelu o Panoptikonu analizira dokument s kraja 17 vijeka kojim se regulišu mjere koje je potrebno poduzeti ako se u gradu pojavi kuga (Archives militaires de Vincennes, A 151691. Ovaj propis je u glavnim crtama sličan nizu drugih iz toga doba ii prethodnog perioda). Te mjere su slijedeće:

  • Prije svega, uspostavlja se stroga kontrola prostora: zatvara se, naravno, grad i „uže područje“; uvodi se zabrana izlaska, pod prijetnjom smrtne kazne (Odgovor na pandemiju u BiH obilježen je općim zabranama kretanja određenim starosnim grupama. Oba entiteta u BiH uvela su zabrane kretanja starijima od 65 godina: u FBiH se to odnosilo i na djecu (mlađu od 18 godina). Uveden je policijski sat u FBiH, RS-u i BD-u);

 

  • ubijaju se sve životinje lutalice (U Danskoj planiraju da ubiju više od 17 miliona kuna nakon što je na farmama otkrivena mutirana verzija korona virusa koja se može proširiti na ljude.);

 

  • Svaka porodica treba da obezbijedi zalihe hrane; što se tiče hljeba i vina, napraviće se između ulice i unutrašnjeg dijela kuća mali drveni kanali kojima će se izručivati dnevna sledovanja, tako da se izbjegne dodir između dostavljača i stanovnika; za meso, ribu i povrće koristiće se čekrci i korpe (zalihe hrane, brašna i toaletnog papira su napravljena u martu tako da je na neki način regulisana i ova dostava, starijima i nemoćnima hranu dostavljaju volonteri i Crveni krst).

 

  • Ako se kuće naizostavno moraju napustiti, građani neće izlaziti odjednom već naizmenično i izbjegavaće svaki susret (ograničen je broj ljudi na proslavama i drugim okupljanjima).

 

  • Ulicama kruže jedino upravitelji četvrti, opštinari i vojnici stražari, a pred zaražene kuće dolaze da pokupe leševe takozvane „mrtvonoše“ čiji su životi ionako nevažni: riječ je o „sirotinji koja nosi bolesnike, zakopava mrtve, čisti i obavlja mnoge nedostojne i gnusne poslove“ (zabrana kretanja u FBiH je od 23 sata do 05 ujutro, kretanje je dozvoljeno samo onima koji idu na posao, policajcima, naravno tu su i medicinski radnici, njihovo poređenje s mrtvonošama nije primjereno, a nadam se da će tako i ostati).

 

  • Prostor je odsječen, nepomičan, okamenjen. Svako je vezan za svoje mjesto. Ako se mrdne, stavlja na kocku svoj život: slijedi zaraza ili smrtna kazna (Fuko, 1997:190).

 

  • Kontrola je neprekidno prisutna. Sve je pod budnim osmatračkim pogledom: „veliki odred milicije kojim komanduju dobri oficiri i ljudi od ugleda“ sa četama stražara na kapijama grada, pred vijećnicom i u svim četvrtima, imaju zadatak da dosljedno sprovode naredbe magistrata i staraju se o njihovom brzom izvršenju i poslušnosti naroda, „kao i da spriječavaju nerede, krađe i pljačke“.

 

  • .... „ svakoga dana opštinar prolazi ulicom; poziva sve stanovnike da stanu na svoje prozore (onima koji stanuju sa dvorišne strane dodijeliće se jedna ulična prostorija, tako da se na tom prozoru niko osim njih ne smije pojaviti); proziva svakoga poimence; obavještava se o zdravstvenom stanju svih ponaosob, „pri čemu su stanovnici obavezni da kažu istinu, pod prijetnjom smrtne kazne“ (mjere u Republici Srpskoj uključivale su uredbu od 16. marta 2020.16 kojom su propisane novčane kazne u iznosu od 100 do 9.000 KM za osobe i firme koje šire paniku i “lažne vijesti” putem medija ili društvenih mreža. U FBiH i Kantonu Sarajevo, svakodnevne konferencije za novinare cenzurirane su tako što su novinarke i novinari morali poslati pitanja koja imaju prije konferencije, što je dovelo do filtriranja pitanja (Odgovor na krizu uzrokovanu pandemijom COVID-19: Analiza iz perspektive ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, izdavač Misija OSCEa u BiH.)) .

 

  • ako se neko ne pokaže na prozoru, opštinar se raspituje o razlozima: „Tako će lako otkriti da li se prikrivaju mrtvi ili bolesni“. Svako je zatvoren u svom kavezu, svako se na svom prozoru odaziva n prozivku i pokazuje na zahtjev  nadležnog: to je velika smotra živih i mrtvih.....( U prvobitnim odgovorima na pandemiju, zabilježeno je nekoliko ozbiljnih kršenja prava na privatnost. Neki organi su objavili lične podatke svih osoba kojima je određena obavezna samoizolacija – Odgovor na krizu uzrokovanu pandemijom COVID-19: Analiza iz perspektive ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, izdavač Misija OSCEa u BiH)

 

  • Sve što se opazi prilikom obilaska – smrtni slučajevi, bolesti, pritužbe, nepravilnosti – bilježi se i prenosi se upraviteljima i magistratima. Ovi imaju vrhovni nadzor nad medicinskim službama i određuju nadležnog ljekara odgovornog za sve; nijedan doktor ne može da liječi, nijedan apotekar da pripremi lijek, nijedan ispovjednik da posjeti bolesnika dok od nadležnog ljekara ne dobije pismeno odobrenje „čime će se spriječiti prikrivanje i liječenje zaraženih bez znanja magistrata“ (Fuko, 1997: 191). (Formiran je Krizni štab, imenovan glavni epidemiolog, u jednom periodu, koji je vrlo dugo trajao, zabranjeno testiranje na Covid u privatnim laboratorijama, u FBiH većina testiranja se do skora radila samo na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu, ljekari su na tzv. „hladnom pogonu“, primaju se hitni slučajevi i ljekarske i bolničke usluge su znatno redukovane, svakodnevno smo bombardovani s brojkama o novozaraženim i umrlim).

Dakle, sličnost lockdowna zbog kuge i onog zbog covina su više nego očite... „zatvoreni, odsječeni prostor, nadziran u svim svojim tačkama, gdje su jedinke vezane za određeno mjesto, najmanje kretnje kontrolisane, svi događaji zabilježeni, gdje su neprekidnim zapisnicima, izvještajima i naredbama povezani centar i periferija, gdje se vlast vrši na isključiv način, prema pravilnom hijerarhijskom ustrojstvu, gdje se svaka jedinka stalno osmatra, provjerava, ispituje i raspoređuje u grupe živih, bolesnih i mrtvih – takav prostor predstavlja kompaktni model disciplinske aparature (boldirao D.N.)“ (Fuko, 1997: 193).

Kuga i covid nisu bolesti kao i druge zarazne bolesti, npr. guba, gripa i sl. ... „Izgon gubavca i zaustavljanje kuge ne nose u sebi istu političku fikciju. U prvom slučaju, to je san o čistoj zajednici (izoluju se samo bolesni, op D.N); u drugom (u slučaju kuge i covida, op. D.N.), o savršenom disciplinovanom društvu. Riječ je o dva različita načina sprovođenja vlasti nad ljudima, kontrolisanja njihovih odnosa, onemogućavanja njihovih opasnih miješanja.

Okuženi grad, sav prožet hijerarhijskom strukturom, mehanizmima nadzora, osmatranja, bilježenja, grad zaustavljen dejstvom ekstenzivne vlasti koja vrši vidljivi uticaj na sva pojedinačna tijela – to je utopija o državi sa savršenom upravom. Kuga (bar u onom svom vidu gdje se samopredviđa njeno širenje) predstavlja probnu situaciju u kojoj se može, apstraktno gledano, definisati način dejstva disciplinske vlasti. Da bi vidjeli kako, isključivo na teorijskom planu, funkcionišu prava i zakoni, pravnici su zamišljali društvo u prirodnom stanju; da bi vidjeli kako funkcionišu obrisi savršene discipline, političari su zamišljali stanje okuženog grada. U osnovi disciplinskih modela stoji kuga, kao oličenje svih nereda i pometnji, kao što u osnovi izopštavanja stoji guba, kao oličenje dodira koji treba onemogućiti. (Fuko, 1997: 193)

Nisam sklon teorijama zavjere, međutim Faucaultov tekst, kojeg dajem skoro nepromijenjenog s minimalnim intervencijama u obliku komentara, tjera na ozbiljno razmišljanje te zahtijeva odgovore na slijedeća pitanja:

  • Zar medicina i poslije više od dva i po vijeka na isti način reaguje na epidemije? Neshvatljiva je takva stagnacija razvoja ove značajne nauke, kao da se razvijala samo tehnika koja se koristi u medicini a medicina je još na nivou „Bog daje, Bog uzima“?

 

  • Zbog čega je isključivo medicinski problem postao, prvenstveno, politička stvar?

 

  • Da li je pandemija iskorištena za globalni društveni eksperiment?

 

  • Da li su demokratija, ljudska prava i slobode izmakle kontroli te je li neoliberalna ekonomija promašen projekat koji se nije mogao zaustaviti osim tektonskim društvenim poremećajima?

 

  • Ili je upravo neoliberalna ekonomija u svojoj neutaživoj žeđi za lakim i brzim bogatstvom „udarila“ gdje smo najosjetljiviji, na zdravlje? Koja je uloga farmaceutski kompanija u produkciji virusa i prezentaciji njegove opasnosti?

 

  • Da li je klasični rat prevaziđena forma u „Clausewitzevom nastavku politike drugačijim sredstvima“ i to postaju prirodne (ili zdravstvene, epidemiološke) katastrofe.

 

  • Koja je uloga medija u stvaranju slike neposredne opasnosti – da li su informacije u funkciji manipulacijekako Chomsky kaže „'zbunjenog stada pasivnih promatrača' koji nisu sposobni odlučivati sami za sebe, te, zbog tog razloga, kontrolu nad njihovim životima moraju preuzeti 'odgovorni pojedinci'“, recimo Krizni štab.

Pitanja su prilično paranoična, međutim, paranoja nam je nametnuta, „vreba nas nevidljivi neprijatelj“, ako stvarno vreba. Dakle paranoja postaje normalno stanje, a strah od nevidljivog neprijatelja je nenormalan i kažnjiv. Očekujem raspravu i barem odgovor na dio pitanja.

Doc. dr. Damir Nadarević

Napomena: Tekst napisan kurzivom je citiran iz Fuko, M. (1997). Nadzirati i kažnjavati: nastanak zatvora. Sremski Karlovci i Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.

Boldirani tekst je, ako nije drugačije navedeno su autorove opaske, razmišljanja i nedoumice..

Auto Janković