Možda ovaj naslov gore asocira na neki naziv filma ili nešto slično tome ali svaki stanovnik grada na Savi je osjetio da u posljednjih mjesec dana policija ne prestaje s akcijama, pa ste često u poziciji da duvate ujutru u 09 časova na jednom mjestu, a već nakon nekoliko kilometara slijedi stacioniran radar koji vas hvata na 60 i nešto.
Bila je najzanosnija Muha koju je taj krajolik vidio, sve Mušice su pričale o njenoj ljepoti i zanosnim dlačicama na nogama, niko u okrugu Madison nije mogao osporiti gracioznost njenog leta.
Dobijanje otkaza zbog trudnoće, kao i nedobijanje posla zbog planiranja trudnoće česta su pojava u našem društvu. Još uvijek se žene na razgovorima za posao suočavaju sa pitanjima kakav je njihov bračni status i da li planiraju trudnoću, što predstavlja direktno kršenje radnih prava i primjer rodno zasnovane diskriminacije.
Pola osam je izjutra, već je sparno. Semafor iznad šaltera prikazuje da je već 21 C, od sinoć me ne napušta neki osjećaj u grudima koji mi se ruga, znao sam mu uzrok i plašilo me da će da potraje.
ISTOČNO OD SA - RAJA. Gradonačelnik Istočnog Sarajeva, Ljubiša Ćosić, uputio je početkom aprila pismo Gradonačelnici Sarajeva, Benjamini Karić, u kome je tražio uklanjanje tabli sa natpisima na zgradama „Vijećnica„ i ulici Ferhadija, kojima se kako je naveo srpski narod kao jedan od konstitutivnih naroda po Ustavu BiH, „karakteriše kao zločinački i agresorski“. Na ploči na „Vijećnici“ piše: „Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26 8 1992. godine zapalili Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od dva miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite!“ U ulici Ferhadija u centru Sarajeva, nalazi se ploča na kojoj piše: „Na ovom su mjestu srpski zločinici 27.05.1993. ubili 26 građana Sarajeva.“
Jutros, za vrijeme brijanja odraz u mom ogledalu bio je nešto drugačiji nego inače. Prvi znakovi zrelijih godina prošarali su mi se ispod očiju. Brijanje je za jedan dio muškaraca u koje se svrstavam određen ritual, intiman čin, 'pokadkad' i duhovan.
Životna staza puna je brežuljaka na koje se treba popeti, kamenčića na koje se spotaknemo i često koljena oderemo, ali je važno da ponovo ustanemo i nastavimo dalje.
Ustani. Nevoljko i namrštenog lica navuci šareno odijelo, što vedrije. Toliko glasno i primjetno da prikrije sve sive i crne oblačiće misli koji ti se kovitlaju bez ikakve dozvole po glavi. Čekiraj svaku obavezu, sterilno, tačno i precizno. Bez duše, bez srca, bez emocije. Gdje smo tu mi? Postojimo li?
„Srećni ljudi imaju loše pamćenje i bogato sjećanje“, drugim rječima kritični su prema grupnim i ideološkim slikama prošlosti i kadri da izrade samostalni odnos prema istoriji. Rusi su najponosniji na svoje pretke. Defile „besmrtnog puka“ na Crvenom trgu u Moskvi, sa povorkom od preko 200.000 ljudi, koji nose slike svojih predaka: očeva, majki, djedova, baka, pradjedova..., boraca u velikom otadžbinskom ratu, je nepresušna rijeka različitih generacija ljudi, koja se uvećava i postaje uzor antifašistima mnogih gradova u Rusiji, a polako se preliva i do Beograda, Banja Luke...
