Auto Janković
806 Objavljeno 30 mart 2020 Autor: Micro Mreza

Gradiškom Kulturnom centru stigla su nova dva zanimljiva rada na Konkurs ''Gradiško proljeće''.

''Gradiško proljeće 2020''

Svima jedno od najdražih godišnjih doba je proljeće. Sve počinje da se budi i cvjeta.

Stiglo je proljeće, zima napušta naše krajeve. Sve što je spavalo sada se budi. Sunce ponovo sija, trava raste, drveće počinje da lista. Sve kao da se vraća u život. Učenica sam 9. razreda Osnovne škole „Vasa Čubrilović“, tj. završni sam razred osnovnog obrazovanja. Provodim što ljepše trenutke sa svojim prijateljima iz razreda i nastavnicima, jer svi želimo da ovu zadnju godinu zapamtimo po najljepšim stvarima. Ali u životu ponekad ne ide sve kako bismo mi željeli. Bila je srijeda kada smo saznali da se više neće ići u školu.

Neznajući koji je razlog, svi smo se radovali, i nismo ni slutili šta će nas zadesiti. Kada smo saznali, da je virus korona razlog prestanka rada škole, osmijeh koji je blistao na našim licima, odjednom je nestao. Virus korona je veoma opasan, i on je kao neprijatelj, nevidljiv je i svuda je oko nas. Odnio je već nekoliko hiljada života. Nismo ni slutili da se od toga dana više nećemo družiti sa našim drugarima, ko zna do kada... Da li će se ići u školu, još se ne zna, jer je virus korona zavladao i u našem gradu.

Najveću počast zaslužuju medicinski radnici koji se bore „na prvoj liniji“ protiv ovoga smrtonostnog virusa. Svake večeri u 20 časova izađem na balkon, kao i moje komšije, i aplauzom dajemo podršku svim medicinarima, jer je to nešto najmanje što im možemo dati. Nadam se da će ovaj virus brzo napustiti naše krajeve, ali znam da će pričiniti mnogo štete i da će ostaviti velike posljedice. Voljela bih da se ne zadrži dugo i da svi budemo zdravi. Proljeće ću najviše zapamtiti po pojavi korona virusa ali i njegovom, nadam se, brzom odlsasku. Ipak, Gradiška je čarobna u proljeće i ništa nas ne može spriječiti da uživamo u ovom godišnjem dobu i njegovim ljepotama.

Nina Šljubura IX-3
Osnovna škola „Vasa Čubrilović“ Gradiška

''Jugoslavija - Zemlja mojih roditelja''

Pričali su mi roditelji moji
o zemlji u kojoj su živjeli oni,
ta zemlja danas više ne postoji,
ali je i danas vole milioni.

Govorili su mi moji mama i tata
da je u njoj živjela zadovoljna raja,
i da nije bilo tog prokletog rata
danas bi bili negdje blizu raja.

Posao su imali svi koji su htjeli
i svima su bile jako dobre plate,
oblačili se lijepo, i pili, i jeli,
a ne ko danas – živimo na rate.

Neki je, možda, i nisu voljeli,
ali to su bili jako loši ljudi,
do danas je mnogi nisu preboljeli
i sjećanje na nju često im se budi.

Nekada je bila, više biti neće,
živjela je nepunih pedeset ljeta,
zemlja blagostanja, ljubavi i sreće
poznata i dragom širom cijelog svijeta.

Kad bi današnji političari znali,
urediti zemlju poput stare Juge,
ne bi mladi ljudi od kuće bježali,
ne bi bilo bijede, žalosti i tuge !!!

Aleksandra Mrakić, 2,razred ppt,
Srednja stručna i tehnička škola u Gradišci

''Pišite nam i dalje na: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.'', poručuju iz KC-a.

Škola kreativnog pisanja - Kratak kurs

Poštovani đaci, dragi učesnici literarnog konkursa koji upriličuje Kulturni centar iz Gradiške, a u okviru manifestacije GRADIŠKO PROLJEĆE.

Spriječeni da budemo u direktnom kontaktu, da se družimo i učimo u ŠKOLI KREATIVNOG PISANJA, elektronskim putem, na sažet i jednostavan način, ukazaću vam na nekoliko važnih uputstava koje bi svako do vas koji se odvažite da pišete i da se umjetnički izražavate, morao da ima na umu.

Tokom ovih naših elektronskih „susreta“, pored savjeta, sa vama ću podijeliti i nekoliko primjera koji mogu da vam budu interesantni. Iz njih možete da izvučete dragocjene savjete za svoje prve korake u pisanom izražavanju misli i osjećanja.

Najjednostavnija i najtačnija definicija književnosti jeste da je ona „umjetnost riječi“. Šta znači ta jednostavna definicija, koju naučimo veoma rano u svome školovanju? O tome ćemo da pišemo tokom ove naše škole. To je istovremeno i teško i jednostavno pitanje.

Da bi riječi bile ovjekovječene, da ne bi bile zaboravljene, da bi prevazišle svoje vrijeme, pisci im daju otpornu snagu umjetnosti. Zbog toga čitamo književna djela koja su napisana prije više stotina godina, uvijek ih čitamo sa zadovoljstvom, ne pitajući se kada su nastala ta djela i šta je podstaklo njihove autore da ih napišu. Prema tome, istinski vrijedna djela ne zastarijevaju i neprestano privlače zanimanje čitalaca.

To znači: književnost je uvijek svjedočanstvo o svome vremenu, ali i o svim vremenima, o pitanjima i problemima koja su vječna.

Da bi jedan pisani sastav bio umjetnički on nužno mora da ima prenesena značenja, snažna osjećanja, neobičnu organizaciju riječi i rečenica, ali umjetnički karakter mogu da imaju i oni dijelovi teksta, proznog ili pjesničkog, koji spadaju u svakodnevni, uobičajni govor. O tome ćemo detaljnije, kroz primjere, govoriti u sljedećim našim „lekcijama“.

Svi imamo utiske, svi posmatramo svijet oko sebe, neki ljudi ga snažno emotivno doživljavaju, ali su samo neki od nas pisci, samo neki imaju potrebu da o svemu što dožive i vide ostave pisani trag. Kako taj utisak da „prevedemo“ u jezik. Svi naučimo azbuku, svi se opismenimo, pa neki nažalost teško napišu molbu ili pismo, a neki pišu vrhunska umjetnička djela! I o tome ćemo govoriti. Iako to nije jednostavno objasniti. Treba da znate: najsloženije stvari se mogu objasniti, i najčešće se objašnjavaju, na jednostavan način. Trudićemo se da naši savjeti i primjeri budu što jednostavniji i što korisniji!

Na kraju: očekujem od vas da na zadatu temu, a o kojoj se govori na sve strane, pošast koja je zahvatila čitav svijet, ostavite samo vaše svjedočanstvo, samo svoje utiske, da nam saopštite svoje utiske, samo svoje!

Zapamtite: neka od najvećih književnih djela nastala su u teškim istorijskim okolnostima, čak znatno težim od ovih naših. Samo jedan primjer: Ivo Andrić je svoja tri najbolja romana (Na Drini ćuprija, Travnička hronika i Gospođica) napisao u okupiranom Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Želim vam da naučite ono što do sada niste znali, da radite i budete vrijedni, da svi na kraju budemo prvonagrađeni.

Pozdravljam vas do narednog „susreta“ sljedećeg ponedjeljka!

Centari civilnih inicijativa