2131 Objavljeno 13 novembar 2018 Autor: Vidosav Đurđević

Savjetovali su mi prijatelji koji žive u ravnoj Vojvodini a znaju za moju potrebu  da se poklonim našim svetinjama  da trebam otići i vidjeti manastir Veliku Remetu.  U njemu se po njihovoj  priči najbolje vidi tačnije osjeća široka duša naših svetinja i bogoslužitelja u njima. Manastir Velika Remeta, na Fruškoj gori, kutak je za odmor i uživanje. Daleko od puteva, skriven u fruškogorskoj tišini, manastir putnika namjernika dočeka kao rođena majka raširenih ruku i otvorena srca. Svakoga ko dođe ovoj svetinji u pohode oduševi e tno-selo pored manastira, koje je ustvari replika Vitlejemske pećine sa crkvom iznad i rajski vrt, sve više mame turiste. Selo koje, kao i većina po Srbiji, polako izumire, jedino još manastirsko bratstvo uspijeva da sačuva od zaborava i zadrži na turističkoj mapi.

Danas je ovaj manstir muški a iguman Stefan starešina manastira, iako je duboko zagazio u sedamdesete, ne prestaje da iznenađuje hodočasnike. Duge sijede brade, vedrog pogleda i veselog duha, u konaku manastira posjetioce nudi manastirskom rakijom jabukovačom, orasima, medom iz manastirskog pčelinjaka, objašnjavajući koliko je to zdrav proizvod, nastao u netaknutoj prirodi.

„Grijeh bi bio da ljudi ovde ne dolaze. Selo se prazni, ali mi smo riješili da oživimo ovaj kraj. Pored manastira vjernici mogu da potraže odmor u tišini naših objekata koje smo sagradili, da vide i naš rajski vrt na zemlji. Na samom ulazu u manastirski posjed sa lijeve strane nalazi se etno-selo sa pet brvnara, gdje se može prirediti roštilj, odmoriti i uživati. Odmah prekoputa tog kompleksa je fontana za osvježenje, tu su i tri isposnice onakve  kakve su nekada izgledale. Taj dio prekrasnog vrta idealan je za molitvu i odmaranje duše“, pojašnjava iguman Stefan, dodajući da je sve ovo urađeno uz pomoć dobrih ljudi, koji su donirali građevinski materijal.

Na ovih 300 metara nadmorske visine, u srcu svete Fruške gore, čovjek ozdravi. U okolini Velike Remete je oko 2.000 vikendica, tu je i izvor Ubavac, sa koga mnogi ljudi iz bliže i dalje okoline nose vodu, jer po starim vjerovanjima popravlja vid.

„Mnogo je lepote koju treba ljudima pokazati. Ovde kad čovek dođe vikendom može lijepo da se odmori, ili da vrijeme provede u bogougodnim razgovorima. Teška su vremena, a ljudima je do lijepih riječi. Sa našim posjetiocima zajedno oživimo bar na tren ovo prelijepo mesto, možda neko od njih i odluči da ovde kupi kuću, da se doseli, a sa svakim novim licem ovde stiže i radost“, kaže iguman.

Ovdje se neprestalno nešto gradi dograđuje uljepšava i uređuje jer tako iguman i njegovih 15 monaha razbijaju sumornu tišinu, zvukom testere, udaranjem čekića i sjekire.

„Velika Remeta je biser fruškogorski, pa je red da taj biser i dalje sija i da mu se ljudi dive. I mi, monasi iz ovog manastira, živimo brže i srećnije sa ljudima kada nam dolaze. Manastir i jeste mjesto gdje ljudi treba da se okupljaju, a ja mislim da je naša uloga i danas ista a to je da smo vjerski, kulturni i narodni centri saborovanja, promišljanja i dijaloga“, poručuje Stefan.

Recimo još da je ovu manastirsku svetinju osnovao je kralj Dragutin krajem 13. i početkom 14. veka, i skoro čitav vek o njemu nema pisanih tragova. Prvi pisani dokument o manastiru Velika Remeta je iz 1509. godine, a prva značajna kompozicija živopisanih fresaka sa primjesama barokne umjetnosti javlja se1568. godine. Manastir je prvo veliko stradanje doživio 1716. godine u ratu između Austrougarske  i Turske, a onda u Drugom svetskom ratu.

Auto Janković