1470 Objavljeno 24 jun 2021 Autor: Micro Mreza

Dušan Malinović (68) iz Sitneša proglašen je za lažova godine u Srpcu nakon što je na tradicionalnoj “Lažijadi” ispričao kako je svoja četiri mačka naučio da voze kočije.

Jedna od najveselijih srbačkih manifestacija održana je 73. put, u organizaciji Udruženja lažova, čiji članovi se svake godine okupljaju na godišnjoj Skupštini kako bi ispričali priče za koje se kunu da su istinite. Malinović je rekao da već dugo trenira mačke da upregnute vuku kočije, kojima je i krenuo na ovogodišnje druženje, ali su stvari, kako kaže, izmakle kontroli.

''Negdje na pola puta, jedan od mačora, Mrkalj, nesrećno je otkinuo nogom poteznicu na kočijama, koje su se polomile, a mi završili u jarku. Njih četvorica tu nisu stali, nastavili su sa trkom i popeli se na obližnji bagrem, gdje su odvukli i mene. Ostali su viseći, a po mene je iz Banjaluke morao doći sin automobilom kako bih stigao na vrijeme'', rekao je Dušan, koji je za domišljatost nagrađen gajbom piva.

Među učesnicima ''Lažijade'' bio je i Đuro Usorac, koji se prisjetio zgode koja se dogodila prije 33 godine i to baš na Međunarodni dan šale, 1. april, što je, kako kaže, sasvim slučajno.

''Radio sam sa ocem na farmi i sjećam se da je kiša toliko padala da je voda bila do koljena. Obuo sam čizme, koje su me stalno žuljale. Kada sam ih naveče izuo, ugledao sam miša koji mi je tako vješto podrezao nokte da više nisam htio da se mučim, već bih mu svaki put dao komad sira da to uradi umjesto mene'', rekao je Usorac.

Predsjednik Udruženja lažova Vid Babić takođe je želio da podijeli priču kako je u djetinjstvu sa djedom ograđivao i zatrpavao stari bunar da u njega ne bi upadala živina.

''Djed i baka su bili siromašni i imali svega četiri-pet kokošaka koje su se često penjale po bunaru, zbog čega smo u njega ubacili granje i travu. Jednog jutra baka je primijetila da jedna od njih fali. Prošlo je nekoliko sedmica i udarile su jake kiše, koje su na površinu bunara izbacile sve rastinje. Kad smo izašli napolje, imali smo šta da vidimo, nestalu koku sa 12 pilića i jednim jajetom koje se još nije izleglo'', kaže Babić.

On je preuzeo funkciju predsjednika udruženja prije dvije godine, nakon što je preminuo doživotni predsjednik Vlado Rakić, koji je bio zagazio u desetu deceniju života. Tokom ovogodišnje skupštine minutom ćutanja odata je počast za ukupno 24 člana udruženja koji su preminuli u posljednje tri decenije.

Udruženje je osnovano 1947. pod nazivom ''Andrpovci''. Od 1974. se zvalo Društvo lažova, a tri i po decenije kasnije dobilo je naziv Udruženje lažova.

''Među rijetkima smo koji su zadržali ovu tradiciju, iako su širom bivše Jugoslavije postojala razna udruženja lažova koja su ugašena. Smijeh je najbolji lijek za dušu i tijelo i produžava život, tako da je to možda i razlog dugovječnosti naših članova'', rekao je najstariji član udruženja, 90-godišnji Radivoje Suvajac.

Jubileji

Zbog pandemije virusa korona okupljanje lažova prošle godine nije održano, prvi put još od osnivanja udruženja. Ove godine su željno dočekali da se ponovo okupe, a naročito se raduju jubilejima. Prije četiri godine, kada su obilježili 70. godišnjicu, organizovali su veliko slavlje u selu, uz nastup folklornog društva, a još veći spektakl obećavaju kada proslave osam decenija rada.

/Glas Srpske/

Centari civilnih inicijativa